Razno

Korisnici

Toplifikacioni sistem


     Grad Obrenovac je jedan od retkih gradova u Srbiji čiji je sistem daljinskog grejanja zasnovan na proizvodnji toplotne energije u obližnjoj termoelektrani. Sistem daljinskog grejanja pokriva celokupnu gradsku strukturu i većinu prigradskih naselja. Toplotnom energijom se snabdevaju svi stanovi u zgradama kolektivnog stanovanja, individualni stanbeni objekti kao i poslovni prostor. Zanimljivo je to da čak 38.6% toplotnog konzuma čini grejanje individualnih objekata što nije slučaj kod drugih sistema daljinskog grejanja.     
     Sistem daljinskog grejanja Obrenovca čini: toplotni izvor lociran u termoelektrani "Nikola Tesla - A", mreža primara sa toplotno izmenjivačkim podstanicama i mreža sekundara sa priključcima korisnika - priključne šahte i pretovarne podstanice za veće objekte. Primarna i sekundarna mreža je dvocevna.

     Projektovani parametri rada sistema daljinskog grejanja:

     IZVOR TOPLOTE

     Izvor toplote je pumpno izmenjivačka stanica u termoelektrani "Nikolatent  Tesla-A" koja obezbeđuje cirkulaciju vrele vode određene temperature i pritiska u magistralnom  toplovodu (mreži primara). Proizvođač toplote (termoelektrana "Nikola Tesla-A") osigurava  tokom celog grejnog perioda preko regulacionih uređaja u pumpno izmenjivačkoj stanici: pritiske vrele vode u granicama dijagrama pijezometarskog pritiska i količinu toplote prema kliznom dijagramu temperature vode. Instalisana snaga toplotnog izvora je 197,6 MW.

     DISTRIBUTIVNA MREŽA I OBJEKTI

   Distributivnu mrežu i objekte čini:

     mreža primara:  

     Sistem primara obuhvata mreže i objekte od izvora toplote pa do priključne šahte toplotne podstanice. U primarni krug se računaju i elementi za regulaciju i balansiranje sistema primara u podstanici: regulatori protoka, merni i regulacioni  ventili, merači utroška toplote - kalorimetri. Navedeni elementi  predstavljaju granicu razdvajanja između primara i toplotne podstanice.lira
Mreža primara je dvocevna, projektovanog temperaturnog režima 115/75ºC, projektovanog polaznog pritiska 16 bara i povratnog 1.5 bara. Mrežu čine dve magistrale i ogranci do podstanica. Od izvora toplote do komore KO 2A , u dužini oko 2.5 km., glavna magistrala je zajednička i vučena je većim delom nadzemno (1.7 km.), čelični cevovod DN700 mm. razvodna cev i 2xDN500 mm. povratne cevi. U komori KO2A vrši se grananje na magistralu I (dimenzija Ø500 mm.) i magistralu II (dimenzija Ø550 mm.). Ukupna dužina primara sa bočnim ograncima iznosi 53 km. u razvodu i 56 km. u povratu. Mreža je sekcionisana komorama (odzračne, ispusne, pregradne i deobne).  Na mreži primara je ukupno izgrađeno  205 komora .
Zastupljeni su sledeći načini polagalja cevovoda:

     Magistrala I građena je u drugoj fazi toplifikacije u perodu od 1983. do 1985. godine, a magistrala II građena je u periodu od 1988 do 1992. godine. Magistrale se na krajevima spajaju, tako da je omogućena preraspodela toplotnog konzuma. Magistrala I i II su hidraulički razdvojene  na krajevima. Bočni ogranci za priključenje podstanica permanentno su izgrađivani  od početka izgradnje cevovoda pa do danas u zavisnosti od širenja konzumnog područja.                      
     Projektovani kapacitet izgrađene mreže primara u maksimalnom režimu rada  prati kapacitet izvora od 197,6 MW.

     toplotno predajne stanice:

     Na sistem primara je trenutno vezano  335 izmenjivačkih podstanica (zonske i individualne). Ukupan instalisani  kapacitet predajnih stanica iznosi 180 MW.tp1 Toplotno predajne stanice - podstanice služe da izvrše razmenu toplote između primarnog i sekundarnog kruga. Razmena toplote se vrši posredstvom izmenjivača, režim rada 115/75ºC na 90/70ºC. Projektovani difirencijalni pritisak na ulazu u podstanice iznosi od 6-8 bara. U zadnjih pet godina intezivno se vrši ugradnja  pločastih izmenjivača toplote, kao i zamena postojećih dobošastih sa pločastim. Predviđena je regulacija pritiska i protoka u primarnom krugu svake podstanice, kao i merenje količine toplote. Takođe je predviđena i  kvalitativna regulacija količine toplote primarnog i sekundarnog kruga u odnosu na spoljnju temperaturu.
Toplotne podstanice su raspoređene prema potrebama planiranih  konzumnih područja. Razlikujemo zonske i individualne podstanice. Zonske podstanice snabdevaju toplotnom energijom  više korisnika određenog prostora i održava ih naše preduzeće, a individualne podstanice služe uglavnom  jednom korisniku i održava ih uglavnom  vlasnik (fabrika, ustanova, veći stambeni objekti ...) 
Dimenzije građevinskih objekata zonskih podstanica su tipizirane i iznose oko 5,5x5,5m. Individualne podstanice su uglavnom locirane u posebnim prostorijama objekata, ili kao samostalni objekti. Prve podstanice su montirane  u prostorijama individualnih i blokovskih kotlarnica.
U sistemu daljinskog grejanja Obrenovca funkcionišu i individualne kompakt podstanice  kapaciteta do 20-200 KW – popularno zvane mini podstanice. Iste su direktno priključene na primarnu mrežu, u zonama progušćenog konzuma gde postoji višak kapaciteta u primaru, ili u zonama gde nije izgrađena sekundarna mreža  a primar je u neposrednoj blizini.  Mini podstanice su smeštene uz objekte u limenim ormanima, u pomoćnim prostorijama objekata (ispod stepeništa i sl..) i održava ih vlasnik.

     mreža sekundara:

     Sistem sekundara obuhvata mreže i objekte od toplotne predajne stanice pa do priključne šahte potrošača ili pretovarne postanice u objektima kolektivnog stanovanja. U sekundarni  krug se računaju i elementi za regulaciju i balansiranje sistema sekundara u podstanici:  pregradni i merno regulacioni ventili - granica razdvajanja između sekundara i toplotne podstanice. Granica razdvajanja između mreže sekundara (sistema daljinskog grejanja) i potrošača su pregradni i regulacioni ventili u priključnoj šahti i regulatori protoka, merni i regulacioni  ventili, merači utroška toplote–kalorimetri u pretovarnim podstanicama.priklj
     Mreža sekundara je dvocevna, projektovanog temperaturnog režima 90/70ºC, projektovanog polaznog pritiska najviše 6 bara. Mreža sekudara je izgrađena  od predizolovanih čeličnih cevi  i ukupne dužine oko 350 km.  Mreža je sekcionisana šahtama (odzračne, ispusne, pregradne i deobne).
 Idejnim projektima SDG predviđeno je  merenje potrošnje svagog potrošača meračem toplotne energije-kalorimetrom i regulacija protoka i pada pritiska na priključnim mestima.   
     Mreže sekundara su projektovane i izgrađivane u zavisnosti od širenja konzumnih područja, sukcesivno u periodu od 1983. godine pa do danas.
Postojeće trase sekundarne mreže vođene su uglavnom kroz centre blokova, u zaleđu građevinskih parcela, jer je zbog guste izgrađenosti po obodu blokova i guste mreže već postojeće komunalne infrastrukture bilo teško bez većih imovinsko pravnih  i finansijskih problema izvesti mrežu.
      Sistem daljinskog grejanja je  dimenzionisan i izgrađen na osnovu specifičnog toplotnog opterećenja potrošača od 163.8 W/m2 grejne površine i primenjivan je za objekte individualnog i kolektivnog stanovanja, za zgrade društvene infrastrukture, i za poslovne objekte uslužnih delatnosti. Industrijski objekti, bazeni, hoteli, restorani  i sportske hale, robne kuće itd... su priključivani na osnovu projektovanih kapaciteta.

idi na vrh